U Ministarstvu zdravstva održan je, na poziv ministra zdravstva, sastanak predstavnika Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske (UPUZ-HR), jedne od najstarijih i najvećih udruga u zdravstvu u Republici Hrvatskoj, s ministrom zdravstva i državnim tajnicima, o aktualnim pitanjima hrvatskog zdravstvenog sustava te je postignut visok stupanj suglasnosti o bitnim temama.

Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske je stava da se jedino dijalogom i argumentiranim razgovorom može unaprijediti zdravstveni sustav, kako za hrvatske građane, koji u konačnici taj sustav plaćaju, tako i za sve ključne dionike zdravstvenog sustava. Udruga ne podržava ”pučističke” metode, koje se ovih dana najavljuju u javnosti te smatra da se time neće postići ono što svi želimo, a to je kvalitetan i dostupan zdravstveni sustav za sve hrvatske građane te zadovoljni zdravstveni djelatnici.

Smatramo da je rješenje aktualnih pitanja zdravstvenog sustava daleko složenije od samog rješavanja partikularnih interesa. Riječ je o tome kakav će zdravstveni sustav hrvatski građani imati u budućnosti – liberalan i tržišni, kroz krinku zaštite cehovskih interesa ili solidaran, pretežno javni i dostupan zdravstveni sustav, kakvog do sada poznajemo.

Na sastanku su ministru zdravstva i suradnicima prezentirani zaključci Predsjedništva Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, koje Vam šaljemo u cijelosti:

Zaključci Predsjedništva Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske od 16. veljače 2023. godine:

• Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske zalaže se za solidaran, pretežno javan zdravstveni sustav, dostupan svim građanima Republike Hrvatske te inicijative pojedinih dionika zdravstvenog sustava, koje u suštini teže liberalizaciji zdravstvenog tržišta kroz krinku zaštite partikularnih interesa određene cehovske skupine, smatra prijetnjom urušavanja dostupnog i kvalitetnog zdravstvenog sustava za građane ove zemlje, kakvog do sada poznajemo.
• Udruga poštuje sve na zakonu utemeljene aktivnosti liječničkih udruženja te podržava neka od iskazanih prijedloga navedenih udruga, i to među ostalim izjednačavanje koeficijenata složenosti poslova specijalista s užim specijalistima, liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkim liječnicima, uvećanje koeficijenata specijalizantima za najmanje 10%, donošenje Zakona o radno-pravnom statusu liječnika te usklađivanje rada liječnika s vremensko-kadrovskim normativima, uz objektivne analize utemeljene na međunarodnim iskustvima.
• Stav Udruge je da se rješenja svih otvorenih pitanja pronalaze suradnjom i razgovorom u Ministarstvu zdravstva i drugim nadležnim institucijama, a ne javnim prosvjedima.
• Udruga smatra neprihvatljivim i neistinitim termin: ”robovlasnički ugovor”, kako se u javnosti prezentira za neke od ugovora sklopljenih između doktora medicine i zdravstvenih ustanova o međusobnim pravima i obvezama vezano za specijalističko usavršavanje, a poglavito da ga javno i otvoreno koriste institucije koje imaju javne ovlasti. Ugovor je dvostrani dobrovoljni akt, koji su zdravstvene ustanove i doktori medicine sklopili svojom slobodnom voljom te uz poznavanje uvjeta ugovora, a sve u skladu s pravnom regulativom važećom u vijeme sklapanja.
• Obzirom na trajanje specijalizacije, eventualno nepoštivanje ugovora sklopljenih između doktora medicine i zdravstvenih ustanova o međusobnim pravima i obvezama vezano za specijalističko usavršavanje, izvjesno će u mnogim sredinama i javnim zdravstvenim ustanovama dovesti do nemogućnosti planiranja razvoja medicinskih djelatnosti te shodno tome velikih problema u osiguranju kontinuiteta zdravstvene skrbi, što dovodi u pitanje opstojnost istih.
• Zdravstvene ustanove moraju osigurati kontinuitet pružanja zdravstvene zaštite svim osobama u Republici Hrvatskoj, a to nije moguće ako ne mogu planirati kadrove. Prema prijedlozima koje u javnosti prezentira pet liječničkih udruženja vezano za ugovore o specijalističkom usavršavanju, nejasno je na koji način zdravstvene ustanove i zdravstveni sustav mogu planirati kadrove, osigurati dovoljan broj liječnika te građanima pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
• Velike bolničke ustanove u gradskim središtima i pojedine tržišno atraktivne specijalizacije privlačni su specijalizantima. Međutim, za pojedine specijalizacije, u drugim zdravstvenim ustanovama i izvan velikih gradova, nema interesa te je u tim slučajevima izrazito teško osigurati kontinuitet i opseg pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, posebno ako nema nikakve sigurnosti da će se doktor medicine nakon završetka specijalizacije vratiti u matičnu ustanovu.
• Ukoliko se teži liberalizaciji specijalizacija, na način da doktori medicine nemaju obveze prema zdravstvenoj ustanovi koja im financira i omogućuje specijalističko usavršavanje, tada liberalizacija treba biti obostrana, na način da i zdravstvene ustanove mogu, ovisno o tržišnim uvjetima, samostalno određivati uvjete pod kojima će primati doktore medicine na specijalističko usavršavanje, pa i iz nekih drugih zemalja kojima je Republika Hrvatska tržišno zanimljiva, a u kojima je kvaliteta edukacije sukladna onoj u Republici Hrvatskoj.
• Potrebno je definirati da li je specijalističko usavršavanje rad ili edukacija i u kojem omjeru (definirati u kojem je omjeru specijalističko usavršavanje rad ili edukacija), te sukladno tome napraviti nove programe specijalističkog usavršavanja i revidirati sustav mentorstva, kako bi se specijalističko usavršavanje moglo odvijati u svim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a ne samo u najvećim ustanovama, koje specijalizante često koriste kao dodatnu „radnu snagu“, dok zdravstvena ustanova koja financira specijalizaciju nema garanciju povratka specijalista nakon završetka specijalizacije.
• Specijalističko usavršavanje doktora medicine nedvojbeno predstavlja i ulaganje u budućnost doktora medicine otvaranjem novih mogućnosti rada i napredovanja po njezinom završetku, pri čemu se tržišna vrijednost doktora medicine značajno povećava završetkom specijalizacije.
• Pitanje uređenja specijalističkog usavršavanja kompleksno je te je za trajno rješenje ove problematike potrebno pronaći sustavno rješenje koje će zadovoljiti potrebe doktora medicine, ali i zdravstvenog sustava, te omogućiti planiranje kadrova, što je osnova za organizaciju dostupne, kontinuirane i kvalitetne zdravstvene zaštite za građane.

Piše: UPUZ HR