Jeste li znali da djeca s poremećajima u govoru pripadaju u skupinu djece s teškoćama u razvoju? I kao takva su često izložena vršnjačkom nasilju. To je također jedan od razloga zašto je važno na vrijeme obratiti se logopedu kada primjetite bilo kakvo odstupanje od očekivanog razvoja, jer stručnjaci ističu da je svaku anomaliju lakše otkloniti ako se rano dijagnosticira i na njoj krene raditi. Martina Starčević Perica, prof. logoped iz ABC logopedsko rehabilitacijskijskog centra ističe da su djeca s govorno-jezičnim poteškoćama znatno češće žrtve nasilja od vršnjaka bez teškoća, a ona koja mucaju, prema istraživanju prof. Gordona Blooda, imaju čak 61 posto veću vjerojatnost da postanu žrtve vršnjačkog nasilja.

– Istraživanja pokazuju da djeca s teškoćama (skupina kojoj priradaju i djeca s govorno-jezičnim poteškoćama) imaju dva puta veću šansu da budu žrtve nasilja (McKinley, 2004.). Najveći broj podataka dostupan je za mucanje – u istraživanju Hugh-Jones i Smith (1999.) čak 76% odraslih koji mucaju su izvijestili da su bili žrtve školskog nasilja. Također, Luciano i Savage (2007.) navode da su učenici s teškoćama u učenju izvijestili o puno više incidenata vršnjačkog nasilja od svojih vršnjaka.

Martina Starčević Perica, prof. logoped. Foto: https://abccentar.com/onama/

Što su djeca s govornim poteškoćama starija, prepreka je sve više!

To što su različiti i drukčiji od ostale djece dovoljno je da postanu predmetom ismijavanja, kaže nam Iva Žodan, psihologinja iz Poliklinike Salvea. Osim toga, mali nasilnici češće za svoje žrtve biraju sramežljivu i povučenu djecu sa slabijim socijalnim i komunikacijskim vještinama.

– Najčešće je riječ o verbalnom nasilju, odnosno ismijavanju, zadirkivanju, vrijeđanju, nazivanju pogrdnim imenima koja ukazuju na njihov nedostatak. Prisutno je i relacijsko nasilje, kao što je izoliranje, izbjegavanje, odbacivanje, te fizičko i elektroničko nasilje. – kazala je psihologinja Žodan.

Vršnjačko nasilje može krenuti već u vrtiću. Djeca s bilo kakvim teškoćama u razvoju često imaju manjak samopouzdanja i kao takvi su laka meta nasilnika. Kada krenu u školu, a potom i kada zakorače i u adoloscensku dob, problemi i prepreke se samo množe – osobito ako imaju poteškoća sa sudjelovanjem u verbalnim aktivnostima, ističe psihologinja Žodan.

– To utječe na socijalne interakcije s vršnjacima, ali i učiteljima. Ukoliko su djeca neshvaćena ili izložena vršnjačkom nasilju dolazi do nepovoljnog utjecaja na njihovo samopouzdanje, samopoštovanje, općenito na sliku o sebi, te sami sebe počinju percipirati kao različite, lošije od drugih, a što se povratno može negativno odražavati na njihove primarne teškoće.

Foto: Poliklinika Salvea

Kada vam se otvore, podržite ih!

Čini se da je riječ o začaranom krugu kojeg je moguće prekinuti otvorenom komunikacijom i potporom. No, ako vaše dijete jedan dan dođe kući iz škole i povjeri vam se da je ne može više trpjeti zadirkivanja zbog načina na koji govori, psihologinja Žodan navido što sve treba učiniti u tom slučaju:

• saslušati svoje dijete smireno i otvoreno,
• pokazati mu da ga razumiju i ne osuđuju,
• poslati mu poruku da nikako nije krivo za to što se događa
• potrebno je podijeliti saznanja s razrednikom ili razrednicom i stručnom službom iz škole, jer su oni tamo upravo iz tog razloga – da pomognu roditeljima i djetetu da se zlostavljanje prekine
• pokazuje li dijete promjene u ponašanju svakako je dobro potražiti pomoć psihologa

Djeca koja su izložena ovakvoj vrsti vršnjačkog nasilja često to drže u sebi i ne otvaraju se tako lako. Ionako im se verbalno teško izraziti zbog inicijalne poteškoće s govorom, a verbaliziranje svojih misli i osjećaja o ovakvoj delikatnoj situaciji, njima je višestruko teži izazov. Stručnjaci napominju da je djecu s poteškoćama u govoru možda najbolje pripremiti prije odlaska u školu, primjerice, uvodnim razgovorom, u kojem im je potrebno objasniti da neke kolege iz razreda možda neće odmah shvatiti koliko je vaše dijete pametno, pa ako ga krenu zadirkivati zbog govora, zamolite ga da vam to svakako odmah kaže. U protivnom će manjak samopouzdanja i loša slika o sebi postati dominantni, a to će se sasvim sigurno odraziti i na odrasli život vašeg djeteta.

Ovaj članak je 20.9.2024. objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Piše: Edita Misirić Vrkljan